Showbiz

Nastavak kino hita: “Top Gun: Maverick” ili nepromjenjivo lice Toma Cruisea i svjetske politike

Nakon 36 godina stigao je “Top Gun: Maverick”, nastavak ljetnog blockbustera iz 1986. godine, koji je proslavio Toma Cruisa i američku mornaricu.

Svi koji su odrastali u osamdesetima inficirani su nostalgijom za bezbrižnim vremenima. Tu nostalgiju uglavnom provociraju muzika i filmovi, među kojima je nezaobilazan “Top Gun” iz 1986. godine, jedan od najvećih ljetnih blockbustera ikad. Priča je bazirana na edukaciji pilota prema programu kalifornijske akademije u Miramaru (San Diego), promovirajući globalnu vojnu dominaciju američke vojske i rušeći stereotipe, kako one o glupim plavušama tako i zablude o tome da dečki ne plaču.

Od tada, filmovi u kojima je Tom Cruise nastupio kao glavni glumac zaradili su vrtoglavih osam milijardi eura. “Top Gun” je utabao put glumca kao ultimativne filmske zvijezde, proslavivši i sve ono čime se služio kao Maverick u elitnoj školi američke mornarice. Dok su se svi natjecali ko će biti bolji u klasi, odvažni mladi pilot se razlikovao po načinu na koji je nosio Ray Ban Aviator model sunčanih naočala, kožnu jaknu i neodoljivo buntovništvo. Kako je u tu klasu donio i iskustvo iz domena astrofizike koje se ne podučava na akademijama, osvojio je srce prekrasne profesorice, i to uz taktove pjesme “Take My Breath Away”.

Predstavljen na aktuelnom Cannes Film Festivalu, gdje je Tomu Cruiseu uručena počasna Zlatna palma za uspješnu karijeru, nastavak “Top Gun: Maverick” je glavna vijest posljednjih dana. Sva promotivna mašinerija je upregnuta i avioni su podignuti na nebo, jer je nakon nekoliko pandemijskih odgađanja film konačno krenuo u distribuciju po svjetskim kinima. Režirao ga je Joseph Kosinski, zadržavajući glavnu mušku glumačku podjelu iz originala. U filmu su opet Cruise i Val Kilmer, ali ne i Kelly McGiliis i Meg Ryan, dokazujući da ženama srednjih godina, ukoliko prirodno stare, nema mjesta u Hollywoodu. S druge strane, Tom Cruise za dva mjeseca puni 60 godina i ne možemo se oteti dojmu da danas izgleda bolje nego u prvom filmu.

PROČITAJTE I:   Malci 2: Gruov početak od 30. juna u svim bh. kinima

Moguća misija

Nova priča je ponovo nabijena adenalinom i vratolomnim scenama na nebu. Pete Maverick Mitchell je pozvan da se vrati u Top Gun, kako bi na mjestu gdje se treniraju najbolji piloti nacije, pripremio ekipu za opasnu prekomorsku misiju. Tamo susreće svojih 12 regruta kojima upravlja njegova stara simpatija Penny (Jennifer Connelly), koja je u prvom filmu samo spomenuta. Maverick susreće i Bradleyja Bradshawa (Miles Teller), sina svog pokojnog prijatelja Nicka Bradshawa zvanog “Goose”. Suočavajući se s neizvjesnom budućnošću i s duhovima prošlosti, strahovi će kulminirati akcijom koja zahtijeva konačnu žrtvu od onih koji će biti izabrani da lete.

PROČITAJTE I:   FOTO: U Cineplexx Sarajevo održana pretpremijera animirane avanture "Malci 2- Gruov početak"

Kritika i publika su s oduševljenjem pozdravili film, dijelom zbog nostalgije s početka ovog teksta, dijelom zbog činjenice da je “Top Gun: Maverick” zaista dobro napravljen film, koji ne ostaje u sjeni uspješnog originala. A kada se već vraćamo na početak teksta, eksplicirajmo i onu bezbrižnost iz osamdesetih koju pominjemo. Naime, neki su osamdesetih živjeli bez ikakvog straha od rata, dok su drugi strepili od zamišljenog neprijatelja.

U “Top Gunu” iz 1986. godine duh mladih pilota čeličio se na odmjeravanju snaga s pilotima koji su letjeli u ruskim MIG-28 avionima. Ne treba biti previše pronicljiv da se shvati kako trenutak u kojem stiže nastavak filma nije nimalo slučajan. Hladnoratovski antagonizmi su doživjeli brutalnu realizaciju u praksi, a nije više ni tajna da glavnina snaga Hollywooda propagira američku politiku. Iako se “Top Gun: Maverick” trudi ne glamurizirati rat kao svoj prethodnik, suočavamo se s licima koja se vrlo malo mijenjaju. Odlično odrađenim poslom na licu Toma Cruisea, ali i globalne politike koja uvijek pokaže svoje pravo lice.

No, zašto bježati od malo zabave, adrenalina i… sjećanja. Filmovi imaju funkciju o kojoj se malo govori, jer se valjda podrazumijeva, a to je ona da nas učini boljim ljudima i da se nakon filma osjećamo barem malo bolje.

Autor: Ines Mrenica